U nedjelju, 11. listopada, u galeriji Sv. Ivan Zelina, koju vodi obitelj Žiljak predvođena našim svjetski poznatim znanstvenikom prof. Vilkom Žiljkom, otvorena je izložba Ivice Fištera, našeg priznatog i svjetski poznatog slikara naive. Svečanom otvorenju koje je upriličeno u ozračju Martinja, nazočili su brojni ljubitelji umjetnosti, umjetnikovi prijatelji, ali i kolege umjetnici te likovni kritičari, koji su Ivicu Fištra budno i kvalitetno pratili cijelim njegovim stvaralačkim putem.
Ivica Fišter rođen je 1952. godine u Vugrovcu koji danas pripada gradu Zagrebu, a nekoć je bilo pitoreskno selo bajkovitog Prigorja. Sustavno slika od 1972. godine. Godine 1976. postaje članom Hrvatskog društva naivnih umjetnika, a od 1980. HZSU-a, dobivši status profesionalnog samostalnog umjetnika. Izlaže od 1972. godine i do danas je sudjelovao na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu te brojnim inozemnim i domaćim likovnim kolonijama. Priredio je tridesetak samostalnih izložbi u Italiji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Japanu, SAD-u i naravno Hrvatskoj. Djela mu se nalaze u brojnim muzejskim i privatnim zbirkama diljem svijeta. A on, danas umirovljen, živi i dalje na svome „gruntu“, osluškujući i poštujući sve što mu zemlja daje, slikajući i dalje snažno i iskreno, s pijetetom prema Stvoritelju i svemu stvorenome.
Ivica Fišter značajna je figura u korpusu hrvatskog i svjetskog naivnog slikarstva već četiri desetljeća. Slikar je lirske ekspresije i osebujne poetike koju je izgradio unutar metiera slikarstva naiva. Njegovo slikarstvo u svojim simboličkim i motivskim kompozicijama priziva slikarstva naših bardova naiva, posebice A. Bahuneka i I. Rabuzina, no ono je u svojoj osnovi potpuno autonomno i originalno, jer mu je izvor prigorski genius loci kojemu je Ivica Fišter potpuno predan i koji je na svjesnoj i podsvjesnoj razini formirao morfologiju i kolore njegovog likovnog izričaja. Iako njegova motivska preokupacija svoj izvor ima u realnom, vinogradi njegova rodnoga kraja nadzemaljski su predjeli, obasjani nadnaravnom svjetlošću koja nas priziva i odvlači u prostore iskonskog i mitskog. Sa slika emanira optimizam boljega svijeta od ovog u kojem živimo, svijeta u kojemu potentna priroda buja u vlastitoj plodnosti, gdje začudne metamorfoze flore u zoomorfna obličja svjedoče o bogatstvu njegove imaginacije. Jer on svoje rajske vinograde u brojnim varijacijama dovodi do granica fantastike, što postaje i njegova prepoznatljivost koju ostvaruje ponajviše u tehnici ulja na staklu.
Sanda Stanaćev Bajzek