Pozdravni govor održati će mr. Marin Knezović, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika. O izložbi će nam govoriti gospođa Sanda Stanaćev Bajzek, umj. pov., a program otvaranja izložbe vodi LJERKA GALIC, prof. rukovoditeljica Odsjeka iseljeničke baštine
Slike Irena Gayatri Horvat mjesta su suptilne, čiste ženske intuitivnosti i prepoznavanja na tragu lirskog likovnog izraza. Izrastaju iz istraživačkog nerva i sučeljavanja tehnika, materijala i formi, svjedočeći autoričin svjetonazor i potrebu da vlastiti likovni svijet gradi na dihotomiji, na neminovnosti, ali i skladu suprotnosti. Njezine slike strukturalno su složene kompozicije sabranih iskustava u različitim umjetničkim izrazima, slikarskom, crtačkom, grafičkom i ilustrativnom, zanimljivih rješenja koji kriju kompleksne semantičke odnose i pružaju šire iskustvo od samoga optičkog. One su mjesta autoričinih emotivnih i mentalnih pražnjenja, njezini osobni krajolici misli, zemljovidi imaginacije i otisci vlastitih mentalnih brazda koji u samoj egzistenciji slike afirmiraju bogatstvo autoričinog svijeta. Stoga joj priroda tek služi kao inspiracija kako bi zabilježila ona druga, misaona i duhovna stanja, razmišljanja o temeljnim vrijednostima i smislu ljudskog postojanja koja su potaknuta intenzivnim doživljajem prirode, no daleko od njezinog realističnog „prepisivanja". Gayatri slika vlastiti doživljaj prirode, uspostavljajući lirsko-poetičan diskurs slikanja pejzažne matrice koji je uostalom krajolik unutarnjih stanja i shvaćanja prirode. Spoj racionalnog i intuitivnog, svijet krojen emocionalnim iskustvima i percipiranjem zrele osobe koja je u korpusu suvremenog pejzažnog sli¬karstva stvorila prepoznatljiv likovni rukopis. Težnju potpunog kompozicijskog ovladavanja plohom i neprestanog istraživanja mogućnosti unutar vlastitog izričaja - odmicanjem od stvarnosti i intuitivnom otvaranjem crtežu, potom boji i materiji. Gayatri imaginacijski procesuira crtu i sve njezine derivate, sažimajući i lokalizirajući u slici velike mase uspostavljajući harmoničan ritam između linije i boje. Samostalan ustroj crteža realizira u različitim njegovim tehnikama, u rasponu od linearnog do tonskog tretmana u bo¬gatim gradacijama frottagea, pa sve do reduciranog zatvaranja cjeline, svođenja forme na znak u slovnom pismu glagoljice.
A marnost i minucioznost crtačke forme nadopunjava eksplozijom kolora. Crta se organski rastvara u boji i njena se konstruktivna određenost upotpunjava ekspresivnim kolorističkim rastom. Slikarska dramaturgija nudi maštovite morfologije, vibracije plavog i narančastog, tekstura i ritmiziranih poteza. Nerijetko platno postaje zasićeno polje u kojem vrtlozi boje i gestualnih curaža svjedoče snagu prirode, otkrivajući i autoričinu sklonost ka tehnološkom eksperimentiranju i reorganizaciji strukture slike u smislu materijalne građe nepikturalnim sredstvima. Njezini apstraktni krajolici objedinjeni su jezikom likovnih simbola, kruga i kvadrata kojima ona tematizira arhetipsko i artikulira cjelokupnu kompoziciju slike sučeljavajući ju s raznorodnim elementima - aplikacijom slova glagoljice i frottageom, kao civilizacijskim otiscima, nerijetko crkvene arhitekture, koji sliku ponovno posvećuju, sakraliziraju, stvarajući novostvorenu duhovnost unutar novog prostora i vremena. Prostora mitskog i religioznog, pojavnog i duhovnog, primordijalnog i civilizacijskog. Tajanstvenih prostora između svjetlosti i tame, između plohe i volumena, stvarnog i zamišljenog. Gayatrine slike uvijek iznova potiču na razmišljanja o granicama i dimenzijama tih prostora u kojima se prožimaju fizička i metafizička pojavnost prirode. Prirode koju ne nalazimo u vanjskome svijetu, već u nutrini, u krajolicima naših misli. Sanda Stanaćev Bajzek, umj. pov.