Suradnja dvaju udruženja, Hrvatske udruge likovnih umjetnika i likovnih kritičara i Likovnog društva Kranj, realizirana dvjema izložbama, jednom u Zagrebu a drugom u Kranju, inicirana je obilježavanjem 700 godina smrti Dante Aligieria. UNESCO je ovu, 2021. godinu proglasio godinom slavnog talijanskog pjesnika, koji svojim svevremenskim djelom i danas nadahnjuje umjetnike, potvrđujući aktualnost tema i bezvremenost vlastite riječi kojoj je revolucionirao talijansku književnost, izražavajući njome i napredan svjetonazor i svoje političke stavove. Jer Dante je bio pisac i političar koji je ljudsko djelovanje sagledavao u sklopu nepromjenjivih etičkih zakona. Obilježio je vrijeme u kojemu je živio, stvorivši svojim pjesničkim djelima iznimno vrijednu i gotovo nenadmašnu kulturnu baštinu. Njegove ljudske dileme između dužnosti i osjećaja, misaonosti i akcije, spoznaje istinskih vrijednosti, nužnosti čovjekovog duhovnog usavršavanja nauštrb težnji ka materijalnom i potrošnom, stvara i danas idealnu i aktualnu temu, koju su hrvatski umjetnici, članovi HULULK-a iskoristili kako bi referirajući se na njegovo djelo, ali i djelo velikog hrvatskog barda Marka Marulića, koji je poput Dantea autor prvog književnog djela na materinjem jeziku, progovorili o sadašnjem i budućem umjetničkom trenutku pod aurom nemilih pandemijskih događaja, u vremenu krize morala i identiteta. Tako će se dubok Danteov utjecaj na europsku literaturu, ali i njegova neprekidna prisutnost naći vizualizirana u djelima likovnih umjetnika kao novo viđenje, skrivanje i razotkrivanje istina – objektivna slika svijeta u subjektivnom umjetničkom izričaju. Stoga je odabir umjetnika koji su vlastitim umjetničkim izričajem učinili iskorak prema novom, koje ujedno predstavlja i nacionalnu posebnost, bilo u formalno-tehnološkom ili sadržajnom smislu, bio posve razložan. Većina ih pripada grupi INFRA spontano osnovanoj 2019. godine nakon predstavljanja jedinstvene metode slikanja koja je izrodila i jedinstveno slikarstvo, tzv. infraredart te poduke Vilka Žiljaka o slikanju u proširenom spektru (400 – 1000 nm) sa smislom i znanjem o svojstvima boja, kada je grupa slikara, a članova HULULK-a krenula u osvajanje novog vizualnog prostora, u kreiranje originalnog likovnog svijeta baziranog na skrivanju i otkrivanju.
Infrared, ili hrv. infracrveno slikarstvo, spoj je umjetnosti i tehnologije, tj. inovacije na području eksploatacije infracrvenog spektra koje je autor hrvatski tim na čelu sa svjetski poznatim znanstvenikom i autorom brojnih inovativnih rješenja u zaštiti novca i dokumenata, Vilkom Žiljakom. To je inovativna metoda slikanja pomoću infracrvenog svjetla, kojom stvaramo jedinstvenu sliku dvostruke pojavnosti – jednu vidljive prostim okom, a drugu tek infracrvenom kamerom. Taj novi način slikanja pokrenuo je i istraživanja boja i pigmenata koja se koriste u umjetničkom slikarstvu, a razlikuju se po svojstvu apsorpcije infracrvenog svjetla. Prva, vidljiva slika prikriva, za naše oči nevidljivu, skrivenu sliku, koju možemo vidjeti tek pomoću dvostruke infracrvene kamere. Slikarice Nada Žiljak i Dijana Nazor Čorda, koja ju je svojim doktoratom stavila i u znanstveno-umjetnički diskurs, bile su do nedavno jedine umjetnice u svijetu koje slikaju ovom tehnikom. No, osnivanjem grupe INFRA infrared metoda iz područja štafelajne slike ulazi i u grafiku, kolaž, pa i skulpturu, pronalazeći svoje mjesto u još jednom hrvatskom brendu – slici na staklu hrvatskih naiva. Koliko to „infrovci“ umješno čine, jesu li i unutar ove metode iznjedrili svoju prepoznatljivost, našli odgovarajući motiv koji će „sakriti“, a što će ostaviti „vidljivim“, publika kontinuirano ima prilike vidjeti na brojnim izložbama grupe INFRA, poput ove kojom se predstavljamo slovenskoj publici u galeriji Likovnog Društva Kranj.
A Danteova „Božanstvena komedija“, u svojoj slojevitosti, u bogatstvu poetskih slika, brojnim detaljnim i vrlo slikovitim opisima pjesnikove putešestvije paklom, čistilištem i rajem, pružila im je slobodu u odabiru motiva i scena koje najbolje odgovaraju i njihovom sadržajnom i formalnom izričaju. Jer ono što i čini specifičnost infracrvenog slikarstva mogućnost je stvaranja drugačijeg, novog likovnog djela. Nova izričajna mogućnost koju će umjetnik prispodobiti svojoj umjetničkoj prirodi, a nikako tehnološka mogućnost kojoj će podrediti sebe i svoju umjetnost. Jer u temelju istinske umjetnosti jest stvaranje i to stvaranje novog koje u svom razvoju podrazumijeva mijenjanje samog pristupa realizaciji i prezentaciji djela. A infraredart to jest - umjetnost koja mijenja percepciju, razotkriva slikarske tajne, donosi nove teze unutar teorije i filozofije likovne umjetnosti.
Naoko pod potpunim crnilom sakriti vlastiti vjerski stav, stav o Danteovom djelu i umjetničkom stvaranju općenito, razotkrivajući ga potom u IR sloju slike, u čudesnom labirintu Danteovih krugova, uspijeva Dijani Nazor Čorda. Nada Žiljak ostaje pak vjerna svojoj, u vidljivom sloju koloristički raskošnoj slici rezerviranoj sada za portret Dantea, koja prikriva simplificiran monokroman crtež s prizorom iz pakla. Jedan od poznatih Danteovih portreta nalazi mjesto i u zanimljivoj grafičkoj obradi Tamare Brmbota, kojeg spaja s vlastitom slikom rijeke Stiks, komponirajući uvjerljiv prizor Danteove „Komedije“. Prizorima pakla ne odolijeva ni Mercedes Bratoš dajući mu mjesto i u golom oku vidljivom i skrivenom sloju slike. A ni Ana Jakić Divković svojom slikarskom „Psihomahijom“. Marija Galić i Olena Sokolovska, unutar vlastite izričajne prepoznatljivosti odlučuju se pak jasnim i jednostavnim simbolom vizualno citirati određeni Danteov stih, pojašnjavajući, odnosno otkrivajući samim nazivom slike što se krije u njenom, golom oku nevidljivom sloju. Ivana Ožetski i ovaj puta pronalazi unutar djela kojeg tematizira idealan ekvivalent prepoznatljivom motivu vlastite slike, dok Ivica Fišter u svome idiličnom prigorskom krajoliku iščitava prostranstva Danteovog nebeskog raja. A jeli rajska ili zemaljska, jabuka Ane Divković duhovito je nazvana ne infracrvenom već „infracrvljivom“. Aninoj trodimenzionalnoj formi u koju je implementirana infracrvena metoda, pridružuje se svojim skulptorskim uradcima i mladi kipari Petar Koši i Lucija Jelić. Iako ne pripadaju INFRI, Košijevih devet(simbolika broja) torzoida od pougljenog drva i Lucijine glave iz stiropora kojeg prekriva zemljom i pepelom, jednako su originalni i inovativni, ne podilazeći temi već je prilagođavajući svome izričaju, baš kao što to čini i infrared umjetnost. Snažnoj simbolici brojeva, u nje broja 7, priklanja se i Andreja Hojnik Fišić. Naglašavajući kompatibilnost Danteova i Marulićeva svjetonazora, Andreja svoju karakterističnu bijelu sliku obogaćuje brojčanim znakovljem, aludirajući na sedam „Juditinih“ pjevanja, na sedam stoljeća Denteove smrti. Svojim sliko-grafičkim senzacijama ostaje vjerna i Irena Gayatri Horvat i kada ih obogaćuje infracrvenim imputima. Gayatri glagoljicom, koja je njezin karakterističan likovni znak, ispisuje sada u nevidljivom sloju infracrvene slike stihove Marulićeve „Judite“, kao snažan simbol hrvatskog kulturnog identiteta i bogate kulturne baštine, kao snažan neizbrisiv trag naše prošlosti u našoj sadašnjosti i našoj budućnosti.
Sanda Stanaćev Bajzek
Infrared, ili hrv. infracrveno slikarstvo, spoj je umjetnosti i tehnologije, tj. inovacije na području eksploatacije infracrvenog spektra koje je autor hrvatski tim na čelu sa svjetski poznatim znanstvenikom i autorom brojnih inovativnih rješenja u zaštiti novca i dokumenata, Vilkom Žiljakom. To je inovativna metoda slikanja pomoću infracrvenog svjetla, kojom stvaramo jedinstvenu sliku dvostruke pojavnosti – jednu vidljive prostim okom, a drugu tek infracrvenom kamerom. Taj novi način slikanja pokrenuo je i istraživanja boja i pigmenata koja se koriste u umjetničkom slikarstvu, a razlikuju se po svojstvu apsorpcije infracrvenog svjetla. Prva, vidljiva slika prikriva, za naše oči nevidljivu, skrivenu sliku, koju možemo vidjeti tek pomoću dvostruke infracrvene kamere. Slikarice Nada Žiljak i Dijana Nazor Čorda, koja ju je svojim doktoratom stavila i u znanstveno-umjetnički diskurs, bile su do nedavno jedine umjetnice u svijetu koje slikaju ovom tehnikom. No, osnivanjem grupe INFRA infrared metoda iz područja štafelajne slike ulazi i u grafiku, kolaž, pa i skulpturu, pronalazeći svoje mjesto u još jednom hrvatskom brendu – slici na staklu hrvatskih naiva. Koliko to „infrovci“ umješno čine, jesu li i unutar ove metode iznjedrili svoju prepoznatljivost, našli odgovarajući motiv koji će „sakriti“, a što će ostaviti „vidljivim“, publika kontinuirano ima prilike vidjeti na brojnim izložbama grupe INFRA, poput ove kojom se predstavljamo slovenskoj publici u galeriji Likovnog Društva Kranj.
A Danteova „Božanstvena komedija“, u svojoj slojevitosti, u bogatstvu poetskih slika, brojnim detaljnim i vrlo slikovitim opisima pjesnikove putešestvije paklom, čistilištem i rajem, pružila im je slobodu u odabiru motiva i scena koje najbolje odgovaraju i njihovom sadržajnom i formalnom izričaju. Jer ono što i čini specifičnost infracrvenog slikarstva mogućnost je stvaranja drugačijeg, novog likovnog djela. Nova izričajna mogućnost koju će umjetnik prispodobiti svojoj umjetničkoj prirodi, a nikako tehnološka mogućnost kojoj će podrediti sebe i svoju umjetnost. Jer u temelju istinske umjetnosti jest stvaranje i to stvaranje novog koje u svom razvoju podrazumijeva mijenjanje samog pristupa realizaciji i prezentaciji djela. A infraredart to jest - umjetnost koja mijenja percepciju, razotkriva slikarske tajne, donosi nove teze unutar teorije i filozofije likovne umjetnosti.
Naoko pod potpunim crnilom sakriti vlastiti vjerski stav, stav o Danteovom djelu i umjetničkom stvaranju općenito, razotkrivajući ga potom u IR sloju slike, u čudesnom labirintu Danteovih krugova, uspijeva Dijani Nazor Čorda. Nada Žiljak ostaje pak vjerna svojoj, u vidljivom sloju koloristički raskošnoj slici rezerviranoj sada za portret Dantea, koja prikriva simplificiran monokroman crtež s prizorom iz pakla. Jedan od poznatih Danteovih portreta nalazi mjesto i u zanimljivoj grafičkoj obradi Tamare Brmbota, kojeg spaja s vlastitom slikom rijeke Stiks, komponirajući uvjerljiv prizor Danteove „Komedije“. Prizorima pakla ne odolijeva ni Mercedes Bratoš dajući mu mjesto i u golom oku vidljivom i skrivenom sloju slike. A ni Ana Jakić Divković svojom slikarskom „Psihomahijom“. Marija Galić i Olena Sokolovska, unutar vlastite izričajne prepoznatljivosti odlučuju se pak jasnim i jednostavnim simbolom vizualno citirati određeni Danteov stih, pojašnjavajući, odnosno otkrivajući samim nazivom slike što se krije u njenom, golom oku nevidljivom sloju. Ivana Ožetski i ovaj puta pronalazi unutar djela kojeg tematizira idealan ekvivalent prepoznatljivom motivu vlastite slike, dok Ivica Fišter u svome idiličnom prigorskom krajoliku iščitava prostranstva Danteovog nebeskog raja. A jeli rajska ili zemaljska, jabuka Ane Divković duhovito je nazvana ne infracrvenom već „infracrvljivom“. Aninoj trodimenzionalnoj formi u koju je implementirana infracrvena metoda, pridružuje se svojim skulptorskim uradcima i mladi kipari Petar Koši i Lucija Jelić. Iako ne pripadaju INFRI, Košijevih devet(simbolika broja) torzoida od pougljenog drva i Lucijine glave iz stiropora kojeg prekriva zemljom i pepelom, jednako su originalni i inovativni, ne podilazeći temi već je prilagođavajući svome izričaju, baš kao što to čini i infrared umjetnost. Snažnoj simbolici brojeva, u nje broja 7, priklanja se i Andreja Hojnik Fišić. Naglašavajući kompatibilnost Danteova i Marulićeva svjetonazora, Andreja svoju karakterističnu bijelu sliku obogaćuje brojčanim znakovljem, aludirajući na sedam „Juditinih“ pjevanja, na sedam stoljeća Denteove smrti. Svojim sliko-grafičkim senzacijama ostaje vjerna i Irena Gayatri Horvat i kada ih obogaćuje infracrvenim imputima. Gayatri glagoljicom, koja je njezin karakterističan likovni znak, ispisuje sada u nevidljivom sloju infracrvene slike stihove Marulićeve „Judite“, kao snažan simbol hrvatskog kulturnog identiteta i bogate kulturne baštine, kao snažan neizbrisiv trag naše prošlosti u našoj sadašnjosti i našoj budućnosti.
Sanda Stanaćev Bajzek
|