Već tradicionalna izložba Hrvatske udruge likovnih umjetnika i likovnih kritičara ove se godine po prvi puta organizirana u suradnji s Udrugom zelene i plave Sesvete i po prvi puta okuplja toliki broj umjetnika – njih trideset i osmero, okupljenih u božićnoj temi koja je ove godine drugačija od prethodnih, jer po prvi puta otvoreno pita – što je za nas Božić? Ili što bi zapravo trebao biti. Istinski dolazak Spasitelja, vjerski događaj, tradicijski običaj, slavljenje zimskog solsticija, prilika za još jednu proslavu…
Samo otvorenje upriličeno ove srijede 15. 12., posvećeno je nedavno preminulom hrvatskom vizualnom umjetniku Vinku Fišteru te je tijekom otvorenja projiciran njegov video uradak „Kyrie eleison“ kojeg je prije nekoliko godina darovao HULULK-u. Samom otvorenje uveličali su glazbenom izvedbom polaznici sesvetske glazbene škole Zlatka Grgoševića, a nakon prigodnog govora Sande S Bajzek kojim je predstavljanja sama izložba, istu je otvorio vugrovečki župnik, vlč. Filip Lucić. Na otvorenju se okupila društvene „krema“ Sesveta – političari, poslovnjaci, obrtnici, ali i oni važniji - ljubitelji umjetnosti i sami umjetnici izlagači uživajući u likovnim djelima posvećenima Božiću.
„A njegov vjerski sadržaj i kulturološki okvir, stoljećima su neiscrpno umjetničko nadahnuće. No, što svakome ponaosob predstavlja. Kako ih nadahnjuje, što jest, a što bi zapravo trebao biti?
Za mene je Božić jedinstveni događaj. Rođenje moga Spasitelja Isusa Krista kao Sina Čovječjeg.
Što je Božić, govori nam i samo Evanđelje, sama Riječ Božja. Bog dolazi među nas, postaje jednim od nas. Svemogući Bog – za kojega smo „navikli“ da prebiva u nebesima - dolazi na Zemlju, čineći svojim utjelovljenjem nešto nezamislivo. Dati nam novu priliku postati Njegovim sinovima. Postati sinovima u Sinu. Stoga, ne samo da nam je Bog kod stvaranja podario izvanredno dostojanstvo, nego ga je po Isusovom utjelovljenju i obnovio! Naš Bog Otac prije dvije tisuće godina šalje svoju živu Riječ među nas. A to je najveća istina naše vjere! Ivan Evanđelista govori upravo o toj Riječi, o Logosu koja jest Isus Krist, Sin Božji. Riječi koja bijaše i koja i danas jest ljudima svjetlo. Svjetlo koje svijetli, kazuje ispravan put i smisleno vodi život k cilju razloga našeg postojanja. Svjetlost koja je došla na svijet, učinila se vidljivom, prisutnom među nama. Riječ koja tijelom postade. To naglašava čudesnost, ljepotu i veličinu nadspoznajne ljubavi Boga prema čovjeku. Boga koji postaje raspadljivim tijelom, što smo i mi sami, kako bi nas otkupio, vratio nam dostojanstvo, oslobodio nas od zloga i na koncu vremena priveo k sebi. Na to nas uvijek iznova podsjećaju dani došašća i blagdan Božića. Podsjećaju da smo pozvani cijeli život svjedočiti ljubav Oca koji cijeloga Sebe predade za nas. To je smisao Njegova rođenja. Ono pokazuje da nas Otac nikada ne ostavlja i da nam je darovao Svoga Sina kao spas. Iskazuje vjeru da je Bog, prisutan u neznatnom i nejakom djetetu siromaha, snažniji od svih sila. A davati se istinski, poput Isusa, pravi je dar.
Dati ljubav i učiniti drugoga sretnim. Bjesomučnu utrku za prigodnim poklonima, obilnom trpezom i ostalim „saturnalijama“ suvremenog društva, zamijeniti obiljem darivanja srca. Biti bolji, spremni istinski ljubiti, reći Mu hvala što se za nas rodio, spustio s rajskih, kraljevskih visina donoseći nam obilje vječne, neuništive Božje ljubavi.
Božić (deminutiv od Bog, tj. mali Bog), hrvatsko je ime kršćanskog blagdana Isusova rođenja. Kao blagdan uveden je u Rimu u VI. st., uzimajući za nadnevak 25. prosinca, rimski blagdan „Navitatis Solis Invicti“, rođenje mladoga Sunca, početak novoga života u prirodi, kada dani postaju duži, a Sunce potiskuje tminu. Njime se obilježavao kraj stare i početak nove godine, zimski solsticij kojeg je oduvijek pratilo slavljenje cikličkog procesa ponovnog obnavljanja života prirode i produljenja dana kao svjedoka i simbola ponovnog rađanja nepobjedive svjetlosti, potpomognuto raznim običajnim i ritualnim upriličenjima. Idealnim periodom za rođenje Spasitelja i idealnim danom kojim ćemo Njegov spasiteljski dolazak i slaviti. No, nažalost, on je danas izgubio istinski smisao i vrijednost koju predstavlja. Postao je tek običaj, posve populariziran i komercijaliziran. Hoće li to biti i ove godine? Hoće li biti kao prošlogodišnji, ispunjen strahom, ogorčenošću, nevjericom? Suprotnim od onoga što bi trebao predstavljati. Ili će ipak biti drugačiji, možda iskreniji, istinskiji i ljubavniji?
Ovogodišnjom izložbom predstavljamo djela koja tematikom i snagom izričaja njihovih autora ipak bude nadu, pokazujući osoban stav i osjećaj koji u njima budi Božić. Kojeg nadahnjuju jutra došašća, ali i svjetlost Sunca, mirisi snijega u zraku, paljenje adventske svijeće, kićenje božićnog drvca. No i saznanje da je mnogima „kruh života“ nedostižan, da je mnogo neplaćenih računa, hladnih domova. Stoga je naš umjetnički prilog Božiću i slavljenički i zahvalnički, i kritički i angažiran, i realističan i simboličan. No, svakako naš, iskren i autentičan.
Damir Barešić, Ivana Bilić Antičević, Iris Bondora Dvornik, Tamara Brmbota, Ana Marija Botteri, Josip Botteri Dini, Mercedes Bratoš, Ivan Car, Jelena Dabić Martinović, Sanela Đurinec Raič, Ivica Fišter, Danko Friščić, Marija Galić, Karin Grenc, Ana Guberina, Andreja Hojnik Fišić, Irena Gayatri Horvat, Krunoslav Jakobović, Marijan Jakubin, Valerija Jakuš, Lojze Kalinšek, Petar Koši, Katarina Krvarić, Dora Mihaljević, Ana Narandžić, Dijana Nazor Čorda, Ivana Ožetski, Ivica Petraš, Izidor Žiga Popijač, Petar Popijač, Deša Popović, Marija Puzak, Nikola Rajić, Lidija Saftić Ožbolt, Krunislav Stojanovski, Vesna Šantak, Marija Valentić i Nada Žiljak zajedno sa mnom prinose Isusu svoja djela na dar. Djela okupljena u izložbi koju poklanjamo svim kršćanima i ljubiteljima umjetnosti.“ – iz predgovora Sande Stanaćev Bajzek
Samo otvorenje upriličeno ove srijede 15. 12., posvećeno je nedavno preminulom hrvatskom vizualnom umjetniku Vinku Fišteru te je tijekom otvorenja projiciran njegov video uradak „Kyrie eleison“ kojeg je prije nekoliko godina darovao HULULK-u. Samom otvorenje uveličali su glazbenom izvedbom polaznici sesvetske glazbene škole Zlatka Grgoševića, a nakon prigodnog govora Sande S Bajzek kojim je predstavljanja sama izložba, istu je otvorio vugrovečki župnik, vlč. Filip Lucić. Na otvorenju se okupila društvene „krema“ Sesveta – političari, poslovnjaci, obrtnici, ali i oni važniji - ljubitelji umjetnosti i sami umjetnici izlagači uživajući u likovnim djelima posvećenima Božiću.
„A njegov vjerski sadržaj i kulturološki okvir, stoljećima su neiscrpno umjetničko nadahnuće. No, što svakome ponaosob predstavlja. Kako ih nadahnjuje, što jest, a što bi zapravo trebao biti?
Za mene je Božić jedinstveni događaj. Rođenje moga Spasitelja Isusa Krista kao Sina Čovječjeg.
Što je Božić, govori nam i samo Evanđelje, sama Riječ Božja. Bog dolazi među nas, postaje jednim od nas. Svemogući Bog – za kojega smo „navikli“ da prebiva u nebesima - dolazi na Zemlju, čineći svojim utjelovljenjem nešto nezamislivo. Dati nam novu priliku postati Njegovim sinovima. Postati sinovima u Sinu. Stoga, ne samo da nam je Bog kod stvaranja podario izvanredno dostojanstvo, nego ga je po Isusovom utjelovljenju i obnovio! Naš Bog Otac prije dvije tisuće godina šalje svoju živu Riječ među nas. A to je najveća istina naše vjere! Ivan Evanđelista govori upravo o toj Riječi, o Logosu koja jest Isus Krist, Sin Božji. Riječi koja bijaše i koja i danas jest ljudima svjetlo. Svjetlo koje svijetli, kazuje ispravan put i smisleno vodi život k cilju razloga našeg postojanja. Svjetlost koja je došla na svijet, učinila se vidljivom, prisutnom među nama. Riječ koja tijelom postade. To naglašava čudesnost, ljepotu i veličinu nadspoznajne ljubavi Boga prema čovjeku. Boga koji postaje raspadljivim tijelom, što smo i mi sami, kako bi nas otkupio, vratio nam dostojanstvo, oslobodio nas od zloga i na koncu vremena priveo k sebi. Na to nas uvijek iznova podsjećaju dani došašća i blagdan Božića. Podsjećaju da smo pozvani cijeli život svjedočiti ljubav Oca koji cijeloga Sebe predade za nas. To je smisao Njegova rođenja. Ono pokazuje da nas Otac nikada ne ostavlja i da nam je darovao Svoga Sina kao spas. Iskazuje vjeru da je Bog, prisutan u neznatnom i nejakom djetetu siromaha, snažniji od svih sila. A davati se istinski, poput Isusa, pravi je dar.
Dati ljubav i učiniti drugoga sretnim. Bjesomučnu utrku za prigodnim poklonima, obilnom trpezom i ostalim „saturnalijama“ suvremenog društva, zamijeniti obiljem darivanja srca. Biti bolji, spremni istinski ljubiti, reći Mu hvala što se za nas rodio, spustio s rajskih, kraljevskih visina donoseći nam obilje vječne, neuništive Božje ljubavi.
Božić (deminutiv od Bog, tj. mali Bog), hrvatsko je ime kršćanskog blagdana Isusova rođenja. Kao blagdan uveden je u Rimu u VI. st., uzimajući za nadnevak 25. prosinca, rimski blagdan „Navitatis Solis Invicti“, rođenje mladoga Sunca, početak novoga života u prirodi, kada dani postaju duži, a Sunce potiskuje tminu. Njime se obilježavao kraj stare i početak nove godine, zimski solsticij kojeg je oduvijek pratilo slavljenje cikličkog procesa ponovnog obnavljanja života prirode i produljenja dana kao svjedoka i simbola ponovnog rađanja nepobjedive svjetlosti, potpomognuto raznim običajnim i ritualnim upriličenjima. Idealnim periodom za rođenje Spasitelja i idealnim danom kojim ćemo Njegov spasiteljski dolazak i slaviti. No, nažalost, on je danas izgubio istinski smisao i vrijednost koju predstavlja. Postao je tek običaj, posve populariziran i komercijaliziran. Hoće li to biti i ove godine? Hoće li biti kao prošlogodišnji, ispunjen strahom, ogorčenošću, nevjericom? Suprotnim od onoga što bi trebao predstavljati. Ili će ipak biti drugačiji, možda iskreniji, istinskiji i ljubavniji?
Ovogodišnjom izložbom predstavljamo djela koja tematikom i snagom izričaja njihovih autora ipak bude nadu, pokazujući osoban stav i osjećaj koji u njima budi Božić. Kojeg nadahnjuju jutra došašća, ali i svjetlost Sunca, mirisi snijega u zraku, paljenje adventske svijeće, kićenje božićnog drvca. No i saznanje da je mnogima „kruh života“ nedostižan, da je mnogo neplaćenih računa, hladnih domova. Stoga je naš umjetnički prilog Božiću i slavljenički i zahvalnički, i kritički i angažiran, i realističan i simboličan. No, svakako naš, iskren i autentičan.
Damir Barešić, Ivana Bilić Antičević, Iris Bondora Dvornik, Tamara Brmbota, Ana Marija Botteri, Josip Botteri Dini, Mercedes Bratoš, Ivan Car, Jelena Dabić Martinović, Sanela Đurinec Raič, Ivica Fišter, Danko Friščić, Marija Galić, Karin Grenc, Ana Guberina, Andreja Hojnik Fišić, Irena Gayatri Horvat, Krunoslav Jakobović, Marijan Jakubin, Valerija Jakuš, Lojze Kalinšek, Petar Koši, Katarina Krvarić, Dora Mihaljević, Ana Narandžić, Dijana Nazor Čorda, Ivana Ožetski, Ivica Petraš, Izidor Žiga Popijač, Petar Popijač, Deša Popović, Marija Puzak, Nikola Rajić, Lidija Saftić Ožbolt, Krunislav Stojanovski, Vesna Šantak, Marija Valentić i Nada Žiljak zajedno sa mnom prinose Isusu svoja djela na dar. Djela okupljena u izložbi koju poklanjamo svim kršćanima i ljubiteljima umjetnosti.“ – iz predgovora Sande Stanaćev Bajzek