ožićna izložba HULULK-a postala je tradicijom. U osam godina svog održavanja predstavljala je ponajbolje od hrvatske sakralne umjetnosti, okupljajući i umjetnike koji su se u njoj po prvi puta okušali u Bogom na(duh)nutom izričaju. Referirala se na brojne podteme i motive Božića, bila slavljenička, ali i kritična. Nosila je Radosnu vijest i obznanjivala dolazak Spasitelja.
Jer umjetnošću, kao najljepšim ljudskim izričajem divno je skretati pozornost na ono što Božić jest, što treba predstavljati, a što nažalost nerijetko predstavlja.
Ovogodišnja izložba upriličena uoči samog Božića 22.12. okupila je dvadeset i osmero hrvatskih likovnih umjetnika među kojima su, i ovaj put, najznačajnija imena sakralne likovne umjetnosti u nas, tematizirajući glavni božićni motiv u različitim izričajima i likovnim medijima poput klasičnog ulja ili akrila na platnu, skulpture, crteža sve do asamblaža, kolaža, instalacije i fotografije te neizostavne infracrvene slike.
Božić je radosna vijest. Dolazak Spasitelja svijeta koji iz nebeske dolazi ljudskoj obitelji. Božić je utjelovljenje Riječi, počovječenje Boga kako bismo se mi pobožanstvenili. Utjelovljenje je Riječi koja je smisao i pravo značenje Božića za kršćaninov život. Bog dolazi među nas, postaje jednim od nas, dajući nam novu priliku da postanemo ponovno Njegovi sinovi i kćeri, Njegova obitelj. A Božić doziva obitelj. Doziva istinski iskreni odnos temeljen na sebedarju. Stoga smo i mi, poput Njega koji darova sebe u obličju djeteta Isusa, pozvani činiti isto. Darovati se nesebično drugome, svjesni da tim činom darujemo samoga Boga. S tim povjerenjem darovala se ponizno i čista srca Marija, poslušao Ga je i prihvatio svoju jedinstvenu očinsku ulogu i Josip. S tim povjerenjem odrekavši se svoje Božanske prirode, prigrlio je njih, a potom i sve nas, kao svoju novu, zemaljsku obitelj i sam Isus.
I sve počinje iznova. Iz odnosa i suodnosa ovog „zemaljskog trojstva“ koji postaje prva kršćanska obitelj. Primjer i uzor svakoj kršćanskoj obitelji. Mali, zabiti Betlehem postaje naš osobni Betlehem, živ i božanstven koliko smo mi u njemu živi i božanstveni. Dolazak Božjeg Djeteta uspostavlja obitelj. Mariji i Josipu povjeren je odgoj Sina Božjega, no oni postaju roditelji poput svi nas. S jednakom mjerom odgovornosti, brige i ljubavi koju i mi, kada smo roditelji trebamo davati svojoj djeci. Stoga je Božić i pravo lice obitelji, njezino drugo ime. Zemaljske obitelji, duhovne obitelji, Božje obitelji u kojoj smo povezni neraskidivom vezom s našim Spasiteljem.
A kada nas okuplja ista misao, isto ljubavno nastojanje kojemu je centar naš Spasitelj, postajemo i mi dio te obitelji uspostavljane od Iskona.
To je Radosna vijest kojoj nema ravne. Vijest koju nam umjetnici donose kao poseban dar. Dar koji je nastao dobivenim darom darovanim od Boga samoga.
Darom koji kao umjetnički prilog Božiću proizlazi upravo „iz obitelji“ dvadeset osmero umjetnika. Iz njihovih osobnih obiteljskih odnosa, iz osobnog stava prema slavljeničkom fenomenu Božića koji je i kritički i zahvalnički, i angažiran, u izrazu i realističan, i simboličan, i apstraktan. Ali svakako autentičan i jedinstven u slobodi različitosti umjetničkih izraza i tehnika. Pokazuje doživljaj i otkriva stav spram najljepšeg Božjeg otkrivenja - plana spasenja za cijelo čovječanstvo.
Nenametljivo i nezahtijevno Betlehemsko dijete uselilo se tako u sliku, u kiparsku formu, u asamblaž, u crtež, fotografiju, skrilo se i u infracrvenoj slici.
Toplo ušuškano, u naručju majke Marije i pod budnim okom poočima Josipa, u slici Marijana Jakubina, Jelene Martinović, Marije Puzak i Hrvoja Marka Peruzovića, u prostornom crtežu Dore Mihaljević. Adorirano u poklonstvu Triju kraljeva u Josipa Botterija Dinija ili anđela u Tihoj noći Ane Marije Botteri ili pak anđela Lojzeta Kalinšeka. Noći kada je, kao u slici Ivana Cara, obasjalo tamu Svijeta kao obličeno Svjetlo u oslikanoj drvenoj formi Karin Grenc ili u slici Deše Popović. Naslućujemo Ga i u Rođenju Tamare Brmbota. Iako u Bijegu(u Egipat) snažno je prisutno u slici Ane Guberine. Karizmatični dječak u prikazu Svete obitelji u Nade Žiljak i Marije Čingel. Simbolično prisutan u prikazu moderne obitelji u fotografiji Dijane Nazor Čorda i Damira Barešića.
Bliskost odnosa prve kršćanske obitelji odražava se pak u Okupljanju Ivane Ožetski, ali i u autoportretu s bebomu Mercedes Bratoš. Odražava se u ispruženim rukama u zajedništvu Molitve Marije Galić i kompoziciji keramičkih ruku Vesne Matić. Reflektira se u Svim bojama obitelji Andreje Hojnik Fišić i u formama i kolorima slike Ranka Ajdinovića. Ukorijenjeno je u Stablu Krunislava Stojanovskog i istinskoj Povezansti, koja dolazi iz srca, Consuelo Palma. Otjelovljeno u Trojstvu apstraktne forme asamblaža Nikole Rajića i u trodijelnoj skulptorskoj formi Trojedinog Boga Petra Košija. Ili jednostavno, u imenu nad svakim imenom – ISUS, koje su u koloristički veselu sliku upisali, pod mentorstvom Lidije Saftić Ožbolt, korisnici Centra za autizam Zagreb.
Jer Vijest da nam se rodio Spasitelj isuviše je radosna i važna da bismo je zadržali samo za sebe. Zato je želimo reći svima. Svima koji je žele čuti i vidjeti.
Sanda Stanaćev Bajzek
Jer umjetnošću, kao najljepšim ljudskim izričajem divno je skretati pozornost na ono što Božić jest, što treba predstavljati, a što nažalost nerijetko predstavlja.
Ovogodišnja izložba upriličena uoči samog Božića 22.12. okupila je dvadeset i osmero hrvatskih likovnih umjetnika među kojima su, i ovaj put, najznačajnija imena sakralne likovne umjetnosti u nas, tematizirajući glavni božićni motiv u različitim izričajima i likovnim medijima poput klasičnog ulja ili akrila na platnu, skulpture, crteža sve do asamblaža, kolaža, instalacije i fotografije te neizostavne infracrvene slike.
Božić je radosna vijest. Dolazak Spasitelja svijeta koji iz nebeske dolazi ljudskoj obitelji. Božić je utjelovljenje Riječi, počovječenje Boga kako bismo se mi pobožanstvenili. Utjelovljenje je Riječi koja je smisao i pravo značenje Božića za kršćaninov život. Bog dolazi među nas, postaje jednim od nas, dajući nam novu priliku da postanemo ponovno Njegovi sinovi i kćeri, Njegova obitelj. A Božić doziva obitelj. Doziva istinski iskreni odnos temeljen na sebedarju. Stoga smo i mi, poput Njega koji darova sebe u obličju djeteta Isusa, pozvani činiti isto. Darovati se nesebično drugome, svjesni da tim činom darujemo samoga Boga. S tim povjerenjem darovala se ponizno i čista srca Marija, poslušao Ga je i prihvatio svoju jedinstvenu očinsku ulogu i Josip. S tim povjerenjem odrekavši se svoje Božanske prirode, prigrlio je njih, a potom i sve nas, kao svoju novu, zemaljsku obitelj i sam Isus.
I sve počinje iznova. Iz odnosa i suodnosa ovog „zemaljskog trojstva“ koji postaje prva kršćanska obitelj. Primjer i uzor svakoj kršćanskoj obitelji. Mali, zabiti Betlehem postaje naš osobni Betlehem, živ i božanstven koliko smo mi u njemu živi i božanstveni. Dolazak Božjeg Djeteta uspostavlja obitelj. Mariji i Josipu povjeren je odgoj Sina Božjega, no oni postaju roditelji poput svi nas. S jednakom mjerom odgovornosti, brige i ljubavi koju i mi, kada smo roditelji trebamo davati svojoj djeci. Stoga je Božić i pravo lice obitelji, njezino drugo ime. Zemaljske obitelji, duhovne obitelji, Božje obitelji u kojoj smo povezni neraskidivom vezom s našim Spasiteljem.
A kada nas okuplja ista misao, isto ljubavno nastojanje kojemu je centar naš Spasitelj, postajemo i mi dio te obitelji uspostavljane od Iskona.
To je Radosna vijest kojoj nema ravne. Vijest koju nam umjetnici donose kao poseban dar. Dar koji je nastao dobivenim darom darovanim od Boga samoga.
Darom koji kao umjetnički prilog Božiću proizlazi upravo „iz obitelji“ dvadeset osmero umjetnika. Iz njihovih osobnih obiteljskih odnosa, iz osobnog stava prema slavljeničkom fenomenu Božića koji je i kritički i zahvalnički, i angažiran, u izrazu i realističan, i simboličan, i apstraktan. Ali svakako autentičan i jedinstven u slobodi različitosti umjetničkih izraza i tehnika. Pokazuje doživljaj i otkriva stav spram najljepšeg Božjeg otkrivenja - plana spasenja za cijelo čovječanstvo.
Nenametljivo i nezahtijevno Betlehemsko dijete uselilo se tako u sliku, u kiparsku formu, u asamblaž, u crtež, fotografiju, skrilo se i u infracrvenoj slici.
Toplo ušuškano, u naručju majke Marije i pod budnim okom poočima Josipa, u slici Marijana Jakubina, Jelene Martinović, Marije Puzak i Hrvoja Marka Peruzovića, u prostornom crtežu Dore Mihaljević. Adorirano u poklonstvu Triju kraljeva u Josipa Botterija Dinija ili anđela u Tihoj noći Ane Marije Botteri ili pak anđela Lojzeta Kalinšeka. Noći kada je, kao u slici Ivana Cara, obasjalo tamu Svijeta kao obličeno Svjetlo u oslikanoj drvenoj formi Karin Grenc ili u slici Deše Popović. Naslućujemo Ga i u Rođenju Tamare Brmbota. Iako u Bijegu(u Egipat) snažno je prisutno u slici Ane Guberine. Karizmatični dječak u prikazu Svete obitelji u Nade Žiljak i Marije Čingel. Simbolično prisutan u prikazu moderne obitelji u fotografiji Dijane Nazor Čorda i Damira Barešića.
Bliskost odnosa prve kršćanske obitelji odražava se pak u Okupljanju Ivane Ožetski, ali i u autoportretu s bebomu Mercedes Bratoš. Odražava se u ispruženim rukama u zajedništvu Molitve Marije Galić i kompoziciji keramičkih ruku Vesne Matić. Reflektira se u Svim bojama obitelji Andreje Hojnik Fišić i u formama i kolorima slike Ranka Ajdinovića. Ukorijenjeno je u Stablu Krunislava Stojanovskog i istinskoj Povezansti, koja dolazi iz srca, Consuelo Palma. Otjelovljeno u Trojstvu apstraktne forme asamblaža Nikole Rajića i u trodijelnoj skulptorskoj formi Trojedinog Boga Petra Košija. Ili jednostavno, u imenu nad svakim imenom – ISUS, koje su u koloristički veselu sliku upisali, pod mentorstvom Lidije Saftić Ožbolt, korisnici Centra za autizam Zagreb.
Jer Vijest da nam se rodio Spasitelj isuviše je radosna i važna da bismo je zadržali samo za sebe. Zato je želimo reći svima. Svima koji je žele čuti i vidjeti.
Sanda Stanaćev Bajzek